Brzo hodanje

    SECTION VII - RACE WALKING EVENTS

RULE 230

Race Walking
Definition of Race Walking
1. Race Walking is a progression of steps so taken that the walker makes contact with the ground, so that no visible (to the human eye) loss of contact occurs. The advancing leg shall be straightened (i.e. not bent at the knee) from the moment of first contact with the ground until the vertical upright position.

Pravilo 230 INTERNATIONAL ASSOCIATION OF ATHLETICS FEDERATIONS (IAAF) daje definiciju brzog hodanja kao napredovanja koracima kod kojega hodač drži dodir sa tlom na način vidljiv golim ljudskim okom. Odrazna noga mora biti ispravljena u koljenu od trenutka dodira pa sve do odraza.



 Tehnika hodanja

  Hodač mora neprekidno dodirivati podlogu bilo jednom bilo objema nogama (za razliku od trčanja nema faze "leta"). Za jedinicu hodanja uzima se jedan "cikl" odnosno dva povezana koraka. "Cikl" čini dio kretanja u kojem jedna i druga noga prijeđu određene periode odupiranja (dodir noge s podlogom) te zamah kada se slobodna noga povlači naprijed. Period odupiranja traje duže od perioda zamaha, usljed čega se javlja tzv. period dvojnog odupiranja. U oba perioda dodira stopala s podlogom, butina mora biti s nogom u pravoj crti - odnosno ne smije biti niti malo savijena u koljenu. Ovako opružene nogepovlače druge karakteristike sportskog hodanja od kojih treba istaći slijedeće: stopalo se dodiruje sa tlom ponajprije petom; brzina koraka je razmjerno velika; zdjelica hodača se oštro okreće oko sagitalne strane; gornji dio tijela je uspravan. Dok donji dio tijela ima pokretačku zadaću, gornji dio tijela ima zadaću održavanja ravnoteže, olakšavanja i određivanja tempa kretanja.
                             

Pogreške u sportskom hodanju suci kažnjavaju opomenama i diskvalifikacijom (udaljem sa staze).      
                            
One ne zavise samo od jednog pogrešno izvedenog pokreta već od njihove kombinacije. Mogu se svrstati u tri grupe:
1. savijeno koljeno - tzv. trka ravnih tabana ili hod u sjedećem položaju;
2. skakutanje - izrazito valovito okomito kretanje tijela sa odrazom usmjerenom prema gore;
3. leteći hod - hodač zadržava ispravan stav, ali gubi neprekidan dodir s podlogom usljed hodanja na prstima.

                           


  Pojava brzog hodanja datira oko 1700 godine u vrijeme tzv. patroniziranog i gentleman sporta u Engleskoj. Najpoznatiji natjecatelj iz tog vremena je bio Robert Barcly. On je 1809. godine u danonoćnom hodanju od 41 dana i 16 sati, poradi opklade, propješačio 1.600 km. Prvi svjetski rekordi su zabilježeni u disciplini brzog hodanja na 20 i 50 kilometara za muškarce i to:

• 20 kilometara - Nils Petrsen (Danska)         1;39:22,0  postignut 1918.g.
• 50 kilometara - Paul Silvert (Njemačka)     4;34:03,0  postignut 1924.g.

Godine 1866.  hodanje na 7 milja je postalo službena disciplina engleskog prvenstva. Hodanje postaje olimpijska disciplina 1908. godine na Olimpijskim igrama u Londonu. Natječe se na 3.500 m i na 10 milja. Ove discipline su 1912.g. zamjenjene hodanjem na 10.000 m, a na Olimpijskim igrama 1920.g. hodalo se na 3.000 m i 10.000 m.

Zbog brojnih neregularnosti 1924.g. utrka na 10.000 m je jedva zabilježena kao službena, te je disciplina hodanja bila izbačena iz olimpiskog prograna sve do 1928.g. Na Olimpijadi 1932.g. uvedeno je hodanje na 50 km na cesti i 10.000 m na stazi, a ponovno je održano 1948. i 1952.g. Sadašnji olimpijski program cestovnog hodanja na 20 km i 50 km ustanovljen je 1956.g. i održava se do danas. Jedino na Olimpijskim igrama 1976.g. nije održano natjecanje na 50 km.

Prvo službeno natjecanje žena u brzom hodanju zabilježeno je 1932.g. u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Cestovno hodanje na 10 km postalo je službenom disciplinom IAAF svjetskog prvenstva 1987.g., a Olimpijskih igara 1992.g. Udaljenost hodanja na 20 km promijenjena na svjetskom prvenstvu 1999.g.

                                      
 
  Sa pouzdanošću se može utvrditi da se jedno od prvih zabilježenih natjecanja u brzom hodanju u Hrvatskoj održalo 1908. godine kada je održano prvenstvo Hrvatske i Slavonije u trčanju i hodanju na 8.800 metara, na stazi od Zagreba do Podsuseda. Zabilježeno je da je pobjednik u trčanju bio Erbežnik (prvi trkač tog vremena), a u hodanju Špiljak. Natjecanja u hodanju na 5.000 metara bila su održana te godine još u Zagrebu i Požegi. (Literatura: "65. godina sporta u Samoboru" izdanje 1956.g.)

 U Hrvatskoj najbolji rezultat svih vremena drži Aleksandar Raković sa 1 sat 28 minuta i 26 sekundi postignut 21. rujna 1991.g. u Balassagyrmatu. Zanimljivo je da isti atletičar ima najbolji rezultat i u drugoj državi za koji još nastupa (SCG). Evo tablice 10 najboljih hodača hrvatske svih vremena (podaci preuzeti sa web straice Hrvatskog atletskog saveza) među kojima se krije i ime autora ovog Weba:             
 





                  

                Za cjelokupne rekorde prema IAAF u muškoj i ženskoj konkurenciji kliknite 
 

Obradio Tašo